Poljima samoće

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sunce je zašlo. Konac drame

Vraćam se kući usamljen usred tame

Vrijedan li je ovaj dan ičega bio?

Po tvom osmijehu sudeć’ sretno je prošao

 

Zaboravljam loše stvari

Šivam rane suzama oštrim

Za tvojom ljepotom moja ljubav mari

I zaplačem, kada shvatim da od tebe tiho odlazim

 

Sjeti se onih dana

Kada sunce je bilo toplije no danas

Dani tekli kao u priči

Sada samo mrtvo lišće pleše oko nas

 

Život razdvaja sreću od ljubavi

Ostaju samo prazni stihovi

A mi poljima samoće koračali smo

S osmijehom na licu, rukama držeći se

Gradili nadu, koju kasnije izgubismo

Kao što sunce izgubi se, iza oblaka

Nestane u tišini bez traga…

…i sada poljima samoće koračam sam

Sunce se nadzire iza oblaka. Vratit će se

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting