Pola u jednini

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vrijeme namješta zemlju
k’o jastuk prije spavanja,
pod glavom kamene tišine
utroba bučno ključa – vrije
čovjeka razum plače i smije se
nejaki smo  sad –  k’o i  prije
nebo  prisvojeno okom
skriva vješte zamke uma
izabereš misao volje svoje
prisvojiš  k’o da je  tvoje
uzmeš početak istog kraja
istog pitanja –  onda i sada 
tko si ? što si? Čije je more
šuma trava, jeli u  čovjeku
mudrosti,  da podarenim
zemaljskim putovima vlada
htio bi i nebo pokoriti mišlju
vaga dobra i zla – uzaludna nada
od nje se umore civili i ratnici,
pobjednici i poraženi , djeca,
ljubavnici i starci –  umore se
kosti prije i poslije rođenja  –
otkupljujemo iste  grijehe  iznova
kad  klica se  javlja – pitanje je
jeli lažna, koliko nam  je važna
na stazi  dobra i zla, rata i mira
u riječi uskrsnuća  uvijek  iznova
raspinjemo Krista, nadajući se
u otkrivenja istine smiriti života

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting