POJEDINAC u TRENUTKU

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Hipoteza da su ljudi(većina) u suštini iskreni
Može postati teorma i biti istinita
Isto koliko i teza o raštiljadi sa porno zvijezdama.

Može se desiti, jednom u sto godina da pojedinci
izrastu u gromade ljudskosti, u autoritete
ne lažne, već iskrene i provjerene ljude.

Može se desiti, al ko od nas garantuje za sebe
da je baš on „taj pojedinac“…

Ja,  Ademg tvrdim; biti pojedinac, životni je cilj-
ne biti dio sveopćeg krdovskog ludila
biti unikat, savršen, kao bijela pahulja.

Baš danas sam shvatio, dok sam se vraćao iz grada
sa besmislene kahve, baš danas, kad me shrvalo saznanje
da mi brada sve brže raste, kao i sijede,   svatih koliko sam nesavršen.

i   sjetih se svojih prvih brkova, prvog bica
narandžastog, a oštrog kao ženski jezik
kad sam pjegav  izašao iz kupatila,

Baš danas sam shvatio, da sam eto baš jučer bio dijete.
Od čovjekolikog fetusa što moglo bi stati u dlan
postaneš bradati stranac u ogledalu

Život što bi rekli, ofucani tragikomičari
život je to pajdo, čupav i dlakav, a kad ga obriješ…
rekoše Oni  i zalupiše vratima znanja

Kakav je zapravo život, nas masolikih bića
što vjekovima uspostavljaju mir ratovima
šta je naš život u očima svemira.

Cijela vasiona uprla je očima, davno još
kad bili samo tek blijede slike današnjih NAS…

Na mjestu gdje posljednji smo put bili iskreni
jer nismo smjeli lagati pred Licem Stvoritelja …

Danas sam tek bradati dječak koji ne smije  da ostari
danas kad se potajno ispovjedim sebi, svaki dan…

Bude me strah  kad pomislim, kuda me duša vodi
u koju Kuću V ječnosti…

 

Ja nisam pojedinac,  tek sam  dio zaluđene gomile
koja igra kako zurla Mefistova svira…

Ja samo pokušavam da sebe utisnem na papir
da ne zaboravim ko sam među mnogim licima…

Ja nisam pjesnik „slomljena srca“, i nisam „dripac ni probisvijet“
tek sam nezaposleni profesor koji se laže da radi…

Možda je ovo onaj od rijetkih trenutaka kad probudimo dijete u sebi
trenutak koji vrijedi više od Karunovog blaga…

Trenutak spoznaje da bitno je samo sebe da pronađeš
kako bi put pravi prešao…

Biti stopljen s sepstvenim sobom
kao zrak s prostorom…

Ukarariti disanje sa ritmom srca
i pjevati u ritmu prolazećeg vremena…

Barem tu jednu skupocjenu sekundu
ovjekovječiti za Vjeke vjekova kao čovjek…

A ne dvonoga, razumom i dušom, obdarena životinja
biti gladan Istine kao ptiče u gnijezdu…

Utisnuti sebe u arhive anđela na desnom ramenu
i šapnuti mu, skromno, sada sam bolji  od tebe…

14 thoughts on “POJEDINAC u TRENUTKU

  1. Ja, Ademg tvrdim; biti pojedinac, životni je cilj-
    ne biti dio sveopćeg krdovskog ludila
    biti unikat, savršen, kao bijela pahulja.

    Bravo,treba biti svoj.Misliti svojom glavom i osjećati svojim srcem.A ne prihvatati ono što nam većina nameće. :))

  2. Barem tu jednu skupocjenu sekundu
    ovjekovječiti za Vjeke vjekova kao čovjek…
    Izdvojio sam ovaj stih ali moram reći da sve što napišeš je originalno, iskreno, direktno i genijalno!(ne mislim samo na ovu pjesmu već na sve što si ovdje objavio)
    Veliki pozdrav!

  3. “Ja nisam pojedinac, tek sam dio zaluđene gomile
    koja igra kako zurla Mefistova svira…

    Ja samo pokušavam da sebe utisnem na papir
    da ne zaboravim ko sam među mnogim licima…”

    Po meni je ovaj dio suština cijele ove pjesme u prozi, ako ne i samog našeg postojanja. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting