Pohlepa

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koliko mi, ljudi, samo malo znamo voljeti! Znamo isticati svoje pravo, svoj ego, svoju zemlju, koju zemlju.?!…sva je Bozija, nije moja ni tvoja….Sva je lijepa, nakindjurena kao tinejdzerka, sva sjaji cistim sjajem koji mi svaki dan prljamo svojim egom, koliko mi vrijedimo, kako mi mozemo…i opet se vadimo na Boga, vadimo svoje posmrtne ostatke iz te ciste zemlje okupane krvlju nasom…i placemo mi samo za imecima, za novcem, placemo za onim sto nemamo, kako nas Bog ne vidi, ne cuje…smijesni smo sebi samima u svoj svojoj sharadi, u svom ego natopljenom bicu, ne volimo vise iz ljubavi nego pokvarenih motiva, a vodimo ljubav kao zapadni Evropljani, ponekad vikendom…Gubimo sebe u procesu ganjanja ovozemaljskog…prolaznog i bjednog, udaramo se u prsa a nismo mi King Kong niti jacina neka, mi smo sitna prasina na putu onih rijetkih, Bogom odabranih ljudi koji su bili pocasceni blagoslovom i miloscu Bozijom…Sve ce proci jednog dana, tako i ova sharada od zivota, sva ta pretvaranja, podilazenja, potcjenjivanja…sve geste koje pojedinca uzdizu nad drugima pasce kao i njihove glave u kajanju….Jedva cekam taj dan kad vise nece biti ni mene ni tebe, samo cistina, jednina energija u zraku…spoj vjetrova i tisina…Z.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting