Na kraju dana uvijek zvijezde gledam,
jer tad nisam sam.
Nekad ih i u glavi brojim,
znam da imam srce i dva, tri stiha,
čovjek sam – postojim.
Nekada će drugi ljepše pjesme pisati,
ali ja sam u svojim dušu opisao.
Možda i nisam bio pravi pjesnik,
a uvijek želim biti čovjek, za sebe i tebe,
novog jutra pobjednik.
Ako je stih lažan, onda nisam važan,
al ostaće noći da pjevaju do zore..
A ja gledam gore, za mene se tamo,
opet neki dragi bore.
Popeo bih se na vrh svijeta
da nađem istinu,
života suštinu.
Ipak je dovoljno biti nasmijan i vedar,
i kad se na brodu lome jedra.
U srcu bicu zauvijek dječak,
a u plavom snu svog života prvak.
Sloboda je sreća, to je naše nebo,
gledaću ga zauvijek, malo nama treba.
Sve te manje sanjam, al u pjesmi svojoj
nikad ne zaboravljam.