Pletivo

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jednom kada sama i već posve sijeda
budeš uz pletivo sjedila u noći,
umorne ćeš ruke spustiti u krilo
i u san ćeš klonuti sklapajući oči.

Usnut ćeš tako jednu davnu šetnju,
jednu rijeku,klupu i daleki most,
o u tom snu ću, u toj davnoj šetnji
usred srca tvoga biti samo gost.

Vjetrovi će mreškat površinu vode,
u kamenu će blijedit od grafita trag,
sa ugla usana smiješak će ti odat
da me dobro pamtiš i da sam ti drag.

Na grudi će ti sletjet sa visina mir,
a snovi će lebdjet kroz usnulu tamu,
dok iz druge mijene slutim da me sanjaš
na podu će pletivo plesti ljubav samu…

10 thoughts on “Pletivo

  1. Prelijepa pjesma, pjesnikova ljubav koja i nakon smrti ostavlja trag svoje ljubavi u sjećanju na sebe da ju je voli i nako što više ne bude kraj nje. Pozdrav ti šaljem 🙂

  2. Pjesma ti je tako životna. Mnogima se događa, ali ti si joj dao osobnu notu. Rima ti je čista, neforsirana, izraz dira u srce, podsjeća…Je li i Corbett ovako nježno ” udarao”? Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting