Pletilja čipaka

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kome da pišem stihove ljubavne,

kome pisati o duši siromašnoj

još od one godine pradavne

kada se nadala ljubavi izdašnoj?

 

Od ovoga stiha neće poteći med

jer zapravo krijem psovku i spazam

i postajem kruta i hladna kao led,

tada me iznutra muči sarkazam.

 

Davno je bilo kada je suzica ispala

i kad je zatreperilo srce blago i nježno.

Odjednom trauma neka dušu isprala…

a biti pjesnikinjom izgleda neizbježno.

 

Srce je sve moguće ljubavi otjeralo,

otvrdlo kao onaj dosadni kamenac.

Samo je sebe obimno opjevalo

i na sve pjesmarice položilo vijenac.

 

Ponekad duša okrivljava druge,

a samo Bog joj govori da se potrudi.

Nema tu niti žaljenja, niti tuge

jer čovjek ponekad od prve poludi;

 

prije nego što osjećajna suza krene,

nastaje oprez i strah, i velika praznina.

Možda je dobro da to zahvati i mene,

lakše je nego trpjeti bolnih mračnina.

 

Kome da pjevam ljubavne balade

kad sam nedavno pristigla bliže Bogu?

On mi je poveo sve ljubavi mlade

i sada se vraćati više ne mogu.

24.08.2015. 03:35

 

 

 

 

 

4 thoughts on “Pletilja čipaka

  1. ˝Od ovoga stiha neće poteći med

    jer zapravo krijem psovku i spazam

    i postajem kruta i hladna kao led,

    tada me iznutra muči sarkazam.¨
    Mene se ovaj naviše dojmio.Vjerojatno jer sam se poistovjetila s njim.Ali,led se otapa,psovka,spazam i sarkazam postaju nešto sasvim drugo.
    Jako mi se sviđa
    Lijep pozdrav

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting