Plavo okno

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ljetni vihor vitlao je zajedno, mladi izdanak dok spava, u istom vrtlogu uvela trava i rub bijelog pokrivača, u zelenom moru bujnih polja i livada, a tek su prašina strništa, gozba ptičjeg jata. Cvrkut radosnog leta, nakon pokošenog sijena i sjemenki lana, molitva svijetlu dana.
Miris pokošenog žita doleprša k’o lastavica u oseku  dana. Gledam potonuće Sunca, u obrvama obronaka, namiguje već novom dalekom svodu.  Nebo tek’ probuđeno zvijezdama uronilo u dušu, pali se ognjišta vatra, otvaraju vrata  i prozori okna plava, ponovo se rađaju sva godišnja doba. Sunce produžilo ruke, duga pruge, ozarila se i Kumova slama, put zemlje utrla poznata staza.
Srpanjsko podnevno zvono, na mlinu okrene kolo, u krugu Velika i Mala kola. Pokreće mlin bučna voda, čas potoka zvuk pa prolomi oblaka, pa opet sjetva i žetva. Mlinarev mrki brk sfrkao se k’o zvrk, topla krušna peć, ugasila Ivanjski krijes, krijesnice otplesale zadnji ples, ruke odmaraju od rada. Život počinje uz blagoslov svakog jutra, dan započne uz šalicu toplog mlijeka i svježeg kruha. U igri jutra, dana, večeri i sutra sve se stvara, zid svjetlosti  povuče nebeska tkanja, i sve ponovo kreće u igru umiranja i rađanja.

Tanja Tadić

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting