Pjevaju li mrtvi?

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sve crno i sve  prazno je

Utopio mi se glas prijatelji

U rijekama presušenim

U zidovima porušenim

U pepelu zaboravljene ljubavi

 

Moja draga majka u mislima čuva me

Za nju još sam njezin nasmješeni dječak

Ne plači majko što otišao sam odavde

Snivali budemo jednom zajedno-zauvijek

 

Koliko mjesta ima u sjećanju

Za sve one koji oči zatvore?

Zaboravljamo ih u ovom jadnom postojanju

Samo mrvice kruha sa stola pometene

 

Sve crno i sve usamljeno je

U ovom snu-otok u beskraju

Pjeva li netko pjesme žive, ponosno?

Pjeva li netko pjesme mrtve, čuje li ih netko?

…pjevaju li mrtvi?

Sanjaju li žive? Vole li?

12 thoughts on “Pjevaju li mrtvi?

  1. Oko tebe je sve prazno, porušeno, mrtvo. U tebi još život tinja. I postavlja pitanja na koja nitko ne zna odgovore. Pjevaju li mrtvi? Nastavljam pitanje; pišu li oni našim mislima svoje pjesme? Od kuda dolazi ideja, stih tamo gdje ga prije jednog trenutka nije bilo? Otvorio si zanimljivu temu. Veliki pozdrav!

  2. Tvoja je stvar to sto ne vjerujes u zivot poslije smrti,ja licno vjerujem,a znam i ovo isto,da ces i ti vjerovati,ne samo ti,nego svi kad dodje taj poslednji momenat,kad budemo tako bespomocni,eeee,svi se onda sjete Boga,i zavape za njime,cak su i u vrijeme komnizma,kad je bio ateizam,vapilo za Bogom,bile one uzrecice,kao sto je,Bog te vidio:)
    Pjesma je onako pesimisticna mnogo,siva,crna,ja smrt ne gledam tako bas,mada svi opet imamo strah od nje,neko manje,neko vise.A samo me zanima,ako ne vjerujes u zagrobni zivot,cemu ovaj stih,o zajednickom vjecnom snivanju sa majkom?San je opet nesto,nije nista,kao sto ti mislis,da je poslije smrti.Pjesma nije losa,ok,samo mi se ne svidja njena poruka.

    1. Poezija je raširen pojam i svaki stih može se protumačiti na razne načine. Stih sa majkom-budu snivali jednom zajedno zauvijek u grobu, vu drugom životu. to ne znači da ja vjerujem u zagrobni život, nego možda ta osoba u poeziji, taj lik. I Ujević je pisao o bogu, iako nije vjerovao u njega.:) Ja nikad, pa ni tad ne budem vjerovao u boga, jer sam deklarirani ateist i secular(osoba koja se zalaže za makivanje crkve iz javnog života). Poruka je-koliko se mi sjećamo mrtvih, kad zaboravljamo i na žive.:)

  3. Postavljas pitanje, pjevaju li mrtvi, kao da je simbolika, da li se njih secaju pricom, pesmom i da li i dalje postoje kao zivi glas. Takav je moj utisak.
    Interesantno je da cesto pominjes smrt (verovatno si mlad) i iznenadjuje me, kao radoznala igra misli u reflekciji gorcine i nekog straha
    mladi se plase smrti jer je daleka, strasna, nepoznata, pomisao sazreva sa godinama da bi je ozbiljno shvatili
    starijima dolazi sve blize, kao strasilo podseca da je zivot kratak za sve namere i zelje
    lep pozdrav!

  4. Predobro napisano Art!(ako zažmirim na neke sitnice pravopisne ali one i nisu bitne i ne umanjuju ni ljepotu ni jačinu napisanog)
    Odlični stihovi u kojima je svijet tama kao i smrt…
    U tvojim stihovima smrt vidim kao oslobođenje…tvoje.Nadam se da je samo faza u životu.Svi smo ih imali u nekom trenutku kad nam se život činio besmislen…ili je to samo vapaj za pomoć,razumijevanje,ljubav…
    Lijep pozdrav i osmjeh ti ostavljam Art!:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting