Pjesnik svijeta

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Postao sam pjesnik svijeta

I reci srce,umiješ li ti biti poeta?

Postao sam sve što čovjeku treba

Otkidao za se komadić neba.

 

A oni kažu:Na me ljuti vjetar vreba

Da’l zima vrišti il’ sunce žari

Moja duša ne umije da mari

A ja patnju svoju,na srcu nosim

Malo milosti i kruha ja prosim

A srcu ranjenom svaku veče čitam

Čitam suze osmijehe i laži,

Ja ćutim:Svijet ovaj za me postaje blaži

 

I oči vrište,ranjene i bolne,velike i sjajne

U očima suze stanuju tajne

I žele oči napit se zvijezda sada

Otić od sebe,od svega,od grada

 

I da otpjevam tugu,vele da umijem

Svu vojsku riječju da ubijem

Ali kakva li će jadna beznadna misao

Da ispere sve ono što noću sam pisao

 

Gle svijetla i  tame u meni!

I divna je moja briga

I ima u meni tame i tmine

No,najviše od svega

U meni ima vedrine.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting