PJESMA ZUJALICA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

u svojim pjesmama
odlučio sam da spašavam
proljeća i nasmijavam jeseni
baš u inat onima što vole
mnogo da plaču

najposlije, doći će zima
ali i za tu boljku
iz donjeg unutrašnjeg džepa
vadim već smijalicu pravu
za onog malog nevoljku
i onu zabrinutu glavu

kradomice prilazim nesrećnima
i šapćem im na uho nešto lijepo
i samo pomalo utješno, ne previše
plastično da ne bi djelovalo slijepo

onda vam se uvučem pod kožu
na onom djelu gdje najviše škakilja
pa vam pod pazuhom odjednom
na kilometre izraste cvijeća i bilja

ali meni ni to, eto, dovoljno nije,
pa ja sačekam malo da vidim
ko se to meni od srca ne smije –
i takvom ću ja da se svidim

onim natmurenima podignem roletne, eh!
i iznajmim sunce na nekoliko dana
i besplatno očistim sobu od uspomena
i moja specijalnost: od ljubavnih rana

ponekad nekom krišom ispod vrata
provučem pismo u kojem stoji:
“zar ne znaš da neko u ovom trenutku
samo za tebe na svijetu postoji”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting