pjesma za nju-sjećanje iz prošlog života

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Vidjeh je tog dana,
bješe prvi dan proljeća
stajala je pokraj rjeke
u bjeloj haljini od svile.
Sjala je poput sunca
koje je obasjalo njeno tjelo
i bješe poput andjela.

Ne smjedoh da joj doviknem,
izgledala je nježno
poput srne
i shvatio sam da bi mogla pobjeći,
ostadoh nečujan nadaleko,
opijen njenom ljepotom
gledao sam je dugo
i opijao svaki ton.

I bješe nježna,bjela i snena
odbjegla iz sna,
donjeta meni pred oči
da bih za njom tugovao.

A onda za čas,ustade sa obale
i pogleda me pravo u oči,
zašto baš tu
pitah se dugo?

Imala je oči pune mjeseca i mora,
dubine i sna,
gledala je i ona mene dugo
znao sam da je neću imati
ni sada ni nikada.
Ali prepoznah joj dušu
meni je pripadala,
a njena kosa je govorila
da će poći
u neki drugi svjet.

Zlatni odsjaj njene kose
lama se poput talasa
i njeni uvojci meki kao pamuk
vijorili su na vjetru.

Usana boje višnje
mamila je moje već napuklo srce,
osmjehnu se i nestade niz proplanak
ne doticući zemlju.
I ono proljećno cvjeće
odnese sa sobom
i nikad je više nisam sreo,
život je bio prekratak za to.
Ostah njem nad njenom slikom
i umrjeh žedan nje,
ostadoh tih i pokoren.

Bog mi dade opet tjelo
rodjen da bi je našo u ovom životu,
osjećam da će opet biti ista
nadam se da će se naći u pjesmi
dok bude šetala gradovima.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting