Pjesma sireni

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Usamljen na stijeni,

ko suha vlat trave,

s pogledom od čežnje što pučini hrli.

Nadam se sireni,

iz dubine plave,

kako će mi čežnju,znati da zagrli.

 

I u meni evo, jedno more ima,

duboko je kako tuga zna još biti,

natočeno  rijekom ispod trepavica.

O da li ćeš ikad, tamo u grudima,

malo zaroniti,

da ne slušam pjesmu umirućih  ptica.

 

Usamljen na stijeni,

suha travka, Stojim!

Čekam da me bura s korijenom iščupa.

Da u morskoj pjeni,

sa algama pojim,

pjesmu koju nismo zapjevali skupa.

 

Autor: Said Šteta

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting