Pjesma o usnuloj ljepotici (Pjesma o Tei)

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Milujem te po kosi
I u naručju uspavljujem,
Šaptajući ti na uho
Stihove najljepše
Jesenjina, Cesarića;
Tadijanovića i Nerude.
Ljubim te po čelu
Dok toneš u san sve dublje.

Izgleda da si usnula
Jer se više ne nasmiješiš
Kad te dahom poškakljam
I nježno poljubim.
Tek nečujno dišeš,
Polagano, blaženo…
O kad bih bar mogao,
Vječno bih te promatrao

Kako mirno spavaš.
Nadam se da mene sanjaš.
A koga bi drugog,
Kad si svoje srce svo meni dala?
To nježno, malo i slabo,
Neiskvareno srdašce…
Lomio sam ženska srca,
Ali slomit’ srce ovo ne bih imao snage.

O, Bože, kako li je lijepa dok spava!
Kako li je lijepo spavati kraj nje!
I divit’ se njenim crtama lica
Koje su kao nacrtane…
Pravilno, da pravilnije ne može,
Sve su crte savršeno poslagane.
Pa taj mali nos i kose oči,
A tek usnice mekane…

Koliko je voli moja duša,
Valjda samo Bog zna!
Koliko se god trudio,
Ne mogu to riječima opisat’.
I što da se trudim onda?
Idem i ja usnuti kraj nje
Da nastavimo u snovima
Izmijenjivat’ poljupce.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting