Pjesma o plavom zlatu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

To što Vas volim
i što ne mogu da zaboravljam Vaš nježni lik,
to nije tuga – to je sreća –
od Vašeg oka, ranjenik.
.
I što po nebu tražim znake:
gdje ste sad – dok Vlašići visinom hode;
to nije pad – to je let,
vatrene ptice do slobode.
.
Jer kad me ljubiste – ko da zapjeva meleka tristo na livadama,
u jednom poljupcu mi popiste sreću,
da ne zaboravim taj suton dana,
.
u kome mi se njihalo sunce
ko alem prsten o Vašem vratu;
ljubav – ah, to se ne zove tako; zove se: Pjesma o plavom zlatu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting