Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Čuli su da plačem, a ja sam se smijao.
Srce je bilo tužno, ali život nikad ružan,
sreću na plavom ostrvu, sanjao sam budan.
Gdje god odem nosiću ono što ste mi dali,
to su često prazne riječi i zrnca pijeska,
od kojih sam pravio kule.
Od dvorskih luda stvarao sam kraljeve,
u cirkusu gdje klovnovi vladaju,
tu preko noći maske padaju,
jer svi za dinar kupuju bogatstvo,
al to je carstvo prokleto.
Moje blago ostaće zauvijek smijeh,
čovjeka što je tu i juče i danas.
Sutra ako spadne osmijeh, ostaće suze,
sve što imaš u sebi, niko ne može da uzme.
Misliše da plačem, a ja sam živio,
padao i letio, nekad negdje i sletio.
Nada će ostati i nastavlja se potraga
za rajem, pjesma živi zauvijek,
ona nema kraj..