pjesma jednog stabla

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

čeka te evo

jedno drvo staro

što mu nisi dala

da se slomi,

ispruži na drugu stranu rijeke

i poda ti most u novi svijet

a sebi samom znanje

da past će na tlo

kojim ubuduće poskakivat ćeš, radosna

lišće je opadalo

stoljećima jeseni

ne bi li omekšalo

ovaj život za te,

pravog voća nemalo,

tek otrovni plodovi

održavali ga dovoljno ludim,

zanesenim taman toliko

da ispoštuje postojanje,

smisao,

al’ ostari u samoći,

vječno nova djeca

lomila mu grane

koje trunuše

u jami

pažljivo zaokruženoj oko nj

sve je trunulo, neujednačeno,

no opet skladno u biti njegovoj

 

od era što nadživi,

prema besmrtnosti ravnodušno postade

u pokušaju da sa tobom se pomiri

samo ova pjesma mu ostade,

priča srca-ispovijed na jednom listu

povjerena odabranom kistu

a sve ostalo njegovo

bit će ljudima bezvezni papiri

ništa ti drugo ne može kazati,

ništa iskrenije i prirodnije,

ništa ljepše od tebe

ne bi mu stajalo

svaki su novi godovi

samo stari kazneni bodovi,

voće si što svakoj je

grani nedostajalo

tvoji bi plodovi za njega mirisali,

njegovi korjeni samo za tebe disali

prokleto je drvo

svjesno svojih ispucalih kora

i beskonačno žali

što bila si prvo

prosanjano a neproživljeno

prostranstvo zelenih mora

na toj,

nikad prije,

nikad kasnije

posjećenoj uvali

3 thoughts on “pjesma jednog stabla

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting