Niko ne sjedi na kamenu mudrosti
U ovaj dan
Zatvorili su mudrace
U ćelije bez jeke
Muk
Ljudi se sakupljaju u malenim grupama
Na trgu
Šapuću
Ne vole muk
Nemir se spušta lagano
Kao ugljena prašina
Guši šapat u grudima
Stojiš po strani
Vedar i naočit
Kao otok u sivoj gomili
Čini se
Ne mariš za tamne oblake
Nad ljudskim glavama
Osjećam kako
Od tebe dolazi dah neodoljive slatkoće
Mreška se
Kao lijeni morski val
Po trgu među ljude
Moja me duša nutka
Toplim medenim sjećanjem
Prepuštam se potpuno
Bez misli
Predano
I tonem
Topim se u baršunu tvojih grudI
Zaljubljenik u ekstazi
Na putu konačišta
Željenog spokoja
Uronjeni u opojnu slatkoću
savršenog mira
Bestjelesnu lakoću
Plutanje u radosno sjećanje
Titravog bljeska živih boja
Na stazi roditelja
Istinskog doma
Odlazimo
Na pustom trgu
Kamen mudrosti samuje
Bez glasa
Bez govornika
Hoće li se ukazati
Sutra
Za nekog ko u ovaj dan
Bio ovdje nije?
Sa pitanjem
Gdje smo to otišli tako
I zašto ?
Hoće li pitanje probuditi
Istinske ljudske duše
Otvoriti kapije teške karme
U stvarni
Vječni
Besmrtni svijet?