Pismo majci

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čujemo te. Uvijek me probudiš kad skloniš stolicu, čujem u sobi da ti je teška.
Tvoj sabah namaz čujem.
Da li je to do mene ili ptice stvarno ljepše cvrkuću kad si tu?
Miriše jutro, miriše na tebe i tvoje bisere oko vrata, na tvoje haljine i tvoj stid, mirišu ti ruke i bosanski lonac, hljeb posut crnim kimom.
Mirišeš mi ti, kako si mirisati znala, tvoja šivaća mašina i svi materijali od kojih si šila. Onaj njen zvuk, pa se derem da me čuješ, ali ne dopire, zaplovila si.
Rodila je mama! ”Ista si ja..”
Evo me hoću da vrisnem od sreće, ti nezamljenjiva ženo, ti pustinjski cvijetu, dnevniku jedne pokorne mladosti.
Da me vidiš sada, rekla bi da su se tvoje dove ispunile, jer sam čula skromne riječi tvoje, na sedždi Nekome.
Sedžada koja se od tvog namaza doslovno izlizala miriše na miris kojem si godinama odana.
Babi nedostaješ. Zamišljen je. Baštu uređuje po tvom ćejfu, i dalje sve cvjeta, bilje niče, kosi travu, i pije kahvu u bašti.
Sam.
Prekriven krošnjom tvojih šljiva. Gleda me kako sadim cvijeće i mirišem tvoje kadifice, i kaže:”Deder pristavi babi još jednu..”
Jutro mi je najdraže, ostat ću željna razgovora s tobom, tvog milovanja i odlazaka u baštu dok još ima rose.
Tvoj nakit mi je vrijediji od bilo kakvog tuđeg, jer svi su tuđini, samo si ti moja, a ja tvoja.
Babo je kao stijena, šapuće na sedždi, čujem kad te spomene, majka koju je pokušavao odglumiti dok tebe nema, je za medalju.
Ono što te najviše brinulo kliknulo je, muž mi kaže da sam njegovo dijete, češlja mi kosu i stavlja parfem.
Čemprese sam posadila, nezamislivo si ih voljela, i sve radim kao ti nekada, navika je čudo, u svemu te slijedim.
Nismo ti više mali kao nekada.
Ja jesam.
Još sam manja.
Miriše ahiret majko. Tvoja odlazna karta i nevidljiva duša.
Odleti tvoj namaz s tobom. Ostadoše tvoje haljine meni.
Brat ih voli uzeti da pomiriše, mirišeš mu, onako kako si samo ti mirisati znala.
Jesen me dotuče, tvoje sam oktobarsko dijete, lišće šušti a ja punim 24, bez tebe. I nije neki datum, samo kažem.
Moji himari lepršaju na vjetru, vjetrovi šibaju u lice, baš kao i ljudi. Truli su unutra, bez milosti, ljubavi, osjećanja, kao da vole samo ono što moraju da vole.
Čudan je ovo svijet, kad ne žele voljeti ono što se samo voli. Braco je rekao napraviti onaj fenjer, kojeg si palila kada grmi i sijeva, i eto opet sjećanja-kad si nas grlila da se ne bojimo!
Zijaretit ću Mekku i Medinu. Smiješim se tvom izrazu lica. Sanjala si o tome, dođi majko i ti sa mnom, u srcu te nosim.
Otkad te nisam zovnula.
Hajde češljaj mi kosu, 24 mi je.
Ali samo je tebe briga.

12 thoughts on “Pismo majci

  1. Dirljivo do boli i baš predivno opisano koliko se Majka voli i poštuje… Svaka čast na svemu tome i sve čestitke za ovaj prelijepi pjesnički uradak. Lp

  2. Svratio sam evo, nakon toliko vremena, da pročitam par stihova na portalu… ovdje me privukao naslov “Pismo majci”.
    Da sam znao na kakve ću divne riječi i snažne emocije “naletjeti” možda bih se pripremio… a ovako, nespreman, evo pokušavam da umirim blagu drhtavicu…
    Malo je reći sve čestitke, ali toliko mogu trenutno.

    1. ovako ponekad kad mi sjecenja dodu, sjednem, logujem se i citam ovo pismo koje joj nije otislo…i tako i ja gledam u svoja slova i vidim da ljudi jednostavno moraju otici..ali eto,sta bi, zivot je to..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting