Pismo jednog dječaka

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pismo jednog dječaka

Od trenutka kada sam došao na ovaj svijet prošlo je skoro 5 godina.

U početku sam se jako bojao, jer sam odmah znao da sam drugačiji i da neću uvijek biti prihvaćen.

Negdje u knjigama piše da imamo puno nedostataka, a ja sam te nedostatke pronašao u ljudskim srcima.

Mnogi misle da sam greška prirode, ali nisam ni greška, ni slučajnost.

Istina, još uvijek ne hodam samostalno, već samo ako me mama ili tata drže za ruku.

Svejedno, dođem do svega što mi je potrebno i veselim se svakom napravljenom koraku.

Zato, kada me vidiš, nemoj me gledati sa sažaljenjem već budi svjestan onoga što ti je Bog dao.

Imaš noge kojima hodaš, trčeš, plešeš.

Nema veze kako one izgledaju. Mogu biti deblje ili tanje, duže ili kraće.

Zahvali se na njima. One su dar.

Moje su oči drugačije, one su zakrivljene, ali vide sve, baš kao i tvoje. I dive se!

Dive se ljepoti svijeta, možda i više nego ti.

Nije važno jesu li tvoje oči male, velike, zelene ili crne.

U stanju si vidjeti, gledati, čitati, diviti se.

Oči koje imaš su još jedan prekrasan dar. Zahvali se na njima.

Nisam u stanju još uvijek govoriti, ni izgovoriti sve, ali znam puno riječi i na puno stranih jezika, zato mi se nemoj smijati.

Ne govorim puno, ali pričam jezikom ljubavi, a on je univerzalan.

I osmijeh je govor, srdačan pozdrav je govor.

Znači, ja sam baš brbljav!

Htio sam vas samo podsjetiti da je različitost bogatstvo.

Različitost nas uči voljeti. Kako sebe, tako i druge.

Ne zaboravite koliko ste prekrasni i budite beskrajno zahvalni na tome.

Divite se životu, jer život je dar!

Vaš Angelo

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting