Petra

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Daleko putujem, nestajem sasvim
pričam nekom stoperu koliko patim
odvagivam vec napola ugašeno sunce
i pitam se ko li joj noćas kupuje poljupce

Samo sjene na pločnicima
i magla u  daljini obzora
koji nesnosan smrad
da ljubavi, ovako zaudara za zaboravljni grad

Prolaznici odbrojavaju  posljednje korake sunca
koje se umorno vuče po olovno plavoj  cesti
čije ostatke ljubavi ce sutra smećari mesti
kad sunce, ponovo, otvori vrata zaboravljenog grada

Bijeg u nepoznato i stanica na kraju puta
i jedno izgubljeno oko što po daljini luta
sustavno se otpuhujem u naletima vjetra
ispod uvojka plave kose prozbori: zovem se Petra

Neko novo lice u košmaru imena
samo klimnem glavom i kažem: da, nema problema
slučajno zaboravljam i neke druge žene
pa vec sutra zaboraviti cu i tebe

Odmahneš rukom, kao nije važno
zavučeš se u mene sasvim lagano i snažno
uzdahneš kao da si na izmaku snaga
ovo što grliš jos uvijek nije srelo anđela, samo vraga

I već je zora i već se pakiram
koga cu sutra da zaglim i kraj koga cu kofere da parkiram
izgledas pospano, jedva bacis pogled
danas nije moj dan, jos jednom se u snu budim i odlazim opet

Nemoj da tragaš, kad se smire nemiri
nemoj da patiš, kad te obuzmu neki divlji leptiri
ja jos uvijek samo živim,tek kad poželim mrijeti
tek tada me potraži, da osjetim kako se gasim, dok neko drugi svijetli

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting