Petra

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

I na kraju staza mojih,

putevima usamljenog hoda,

u jačini mojih boli,

kuca srce koje voli.

Stojiš kao da znaš

da si potrebna koliko

i zrak i voda i sunce i mrak…

Stojiš…

Prekrivena u crvenu boju

koju najviše voliš.

I govoriš : ” Tu sam,

za tebe,kada loše krene,

gdje putevima nema kraj..

Tu sam!

Da svaku tvoju suzu obrišem,

da moje lice,

ponekad tužno osmjehneš,

da samo znam da radi nekoga postojim,

da se budim i snivam. “

 

Znam,ti si ono bolje sutra,

onaj sjaj kada je oko mene mrak,

ona toplina,

moj ponos i ovaj razlog:

DA SADA SHVAĆAM DA POSTOJE ANĐELI!!!

4 thoughts on “Petra

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting