Priča kruži S nikim se više iskreno ne družim Bojim se da me netko ne skuži Čak sam prestao i ružit Nastavak Jedan je ružin cvijet Nijedan cvijet nije ružan kad je tužan Svijetlo i smrt oba idu sporije od puža Svaki dan za opstanak moram puzat Kraj Sastanak kao rastanak Led je tanak A posklizneše kao da je na putu kora od banana Priča je stara i nije dama Više drama i kao stara krama. Izlazim iz odmara Priviše se izražajno misaono izražavam Tako jedino smisaono život održavam Nevolim…
Lešinari
(rijeko bez povratka-trubač sa Neretve) Grizu je izjedaju utrobu Oni koje je nosila u njoj samoj Kaini joj hoće doći glave i uteći Prijetvorno se zaklinjuć u njeno ime Guje zmijskog legla kopile Podmetnuto izdajničko kukavičje jaje . Istočni pogani vjetri se bude Barbari s istoka lešinari rata Opet nastoje razdrijet joj skute Jezik izčupat spržit neka ga nema Oni koji su Beogradski pašaluk bili i ostali Čekaju ih sinovi Domaje Matere ko i 90 prve Čeka vas Crveno more
Ako budeš ikad
Ako budeš ikad Letio ka nebu, Evo ti srce moje, Kreni sa njim Svuda u visine, Ali znaj, Na tebe pazim ja, Da zauvijek skupa smo, Ako Raj za ljubav zna. 03.11.2019
Blagdan Sretnih Pjesnika
Danas svi putevi na Soltu, u Grohote vodePjesnikinji dragoj u pohode,da proslavimo Blagdan Sretnih Pjesnikau ovu jesenju zlatnu Nedjeljudok se nad nama plavet krilibez ijednog oblaka, plavet srebrnobijelai na Soltu se upucuje druzina cijela–radosna… sretna… poletnakoja je preboljela — sve nesretne ljubavi i ratove —sve mrtve ljubavi i mrakove — sve tragicne ljubavi i smrti idealaa Pjesnikinja sa Zlarina je putokaz u Velikodusnost i jamstvo da i Pjesnici sretni mogu bitijer su hrabri, hrabriji od mnogih ljudi,jer se umiju poslije pada dici…Hajd’ ovamo sada Begusicuzapjevaj pred svima –Boze, cuvaj Hrvatsku,pridruzi…
NEDOSANJANA JUTRA Već odavno ti tajnu znaš Uvek sam u tvome srcu ja, I neka oluja, neka tegoba, Neka nevolja i loših ljudi, I reči teških sa okna portala, Nek’ reše sami nevolje svoje A ti si van toga, i srce moje Kod tebe nek’ daje toplinu snova, Pa hoda i sanjaj, do večeri nove, Do snova novih i novih vidika, Onih divnih naših krajolika, Onih iz sveta Samo za nas. Jutra ja snivam ali nedosanjam, Budim se opet, ponovo, snen, Radovan srećom i dugim čekanjem, Kao da sutra kod…
Dušni dan
Dan neke posebne tuge i sjete Okupan kišom sjećanja uspomena molitve Slika dragocijenih neizbrisivih iz srca Naših dragih pod pločama teškim hladnim. Djed me čvrsto pred sobom drži U krilu Gavranila svoga U kasno ljeto jašući poljem Na konju nemirnom Vrancu. Baba Ruža moja Iz sanduka izvlači kutiju keksa Na brod polazim Nisam više mali Maramu iz pregače vadi Pruža nešto novca Ponesi sinko može ti valjati. Ćaća prerano polazi nebu Žuljevitim rukama pogledom moli Kako ću ostaviti ženu vas petero Pšenicu duhan vinograde masline Sve moje. Mati u kominu…
Razum i osjećaji
Nije li logično poslije svega tražiti da razum preuzme?! Samu sebe podsjećati da nije kako bi osjećaji htjeli da bude. Nema smisla davati značenje nekim sitnicama koje vidim. Treba se oduprijeti sebi, makar nasilu sebe uvjeriti da ne smijem uopće pomisliti kako postoji nešto još što ne znam ili ne razumijem, da u nečemu nisam u pravu. Ljudi griješe kad traže nešto čega naprosto nema niti će ikada biti. A tu je i očit znak vezanosti, koji svakodnevno trebam imati u vidu i pogledati, da sebe ne prevarim.
Tišina daljina
Patina pozlaćenog rama epitaf tuge glasa mrzla hladni mramor suza stisla tišinom steže grla uzla Stalo vrijeme, srca kala orhideje studen slama svijeća tinja pelin zgusne slani okus, gladne usne
Fave dei morti
Tu gdje naši mrtvi ležepokloni se i ti bežei ti vojvodo pri Portitu gdje spiju nostri morti Pusti tugu da se stelaprisvitla su tu vlastelasenaturi svi bez vlastibrode im tišinom snasti I markize i konteseod Dubrave sve uresehlad čempresa sada grijenaklon svima kojih nije
Pepeljuga
U čahuri novog dana ostala je nit moja i sva nadanja o ovom svijetu koji sam tkala! Zašto žive od tuđeg, bola shadow tijela moga, poznajem svaku stopu stiha svoga – pričekat ću da isprobaju svi cipelu i vidimo jeli noga moja, maćeha svojim kćerima odreže prst da bi stigle do trona, biti nadahnut riječju, hodat svjetlom stazom čovjek mora Obuti tuđe cipele misao je spoznaje tereta života na putu koji duša kuša, darove neba Višnji daje – uzmi srcu kad ti treba al’ ne uzmi dijelove tijela ni tajne…
Brate, poslušaj
Onaj osjećaj jeze… A jedva si čekao… Pa si pobjegao… Nije baš jeza u meni. Ali podvojenih sam osjećaja. Teško pada odsutnost. Nedostaje ta jedna prisutnost. A kad je dočekam, ne znam što bih s njom. Kao da živim dvije istine. Ili bar dvije stvarnosti. Jednu šutim jer ne želim dati podstreka egu. Ne želim se zbuniti. A drugu stvarnost živim pred očima svih koji su ikad znali išta ili išta naslutili o prvoj. Brate moj dobri, tko zna što da učinimo da svoje situacije riješimo?! Znam samo da ništa…
Piši mi
Poruši brane sve oko sebe Poteci žubori rijeko života Sve ljepote su u tvome oku Bistrina duša bez virova mračnih Ljubavi žar grije samoću Noći neprospavane Teci u slovima pričaj o svemu Piši mi o tugama jeseni same Piši o zemlji Slavoniji Piši mi o Domaji Materi našoj Piši o Golubici koja nam leti Piši mi o cvijeću svih boja Piši zašto si blijeda Piši mi šta te boli Piši o onome čega nema Piši za sve ljubavi naše Piši za sve godine puste Piši za ruke slomljene prazne Piši…
Pogrešna nota
O draga, pošla si za tugom ispjevati je želiš, duše nota svjetlo iznutra, ne vidiš put od mraka, stope u mjesečinu uroni, nek’ kamenje drago zasvijetli, spotakla si se o stih i sad te muče riječi, u početku svi odsviramo pogrešnu notu jedino pitanje je, pišeš li sada okom srca svog, Lola draga!
Dramaturginja
Ona živi u dijatopičnom svetu: u samoći i tišini povezuje knjiške likove sa spoljašnjim zvukovima,slikama i pokretima, proučava ih i tumači, bavi se njihovim stanjima, ponašanjem i rečima. Nasuprot tome, povremeno posećuje mesta gde se okuplja puno ljudi, gde različiti karakteri i profili ličnosti umuju i dogovaraju se oko stvaranja jedinstvene umetnine. Pridružuje im se sa svojim idejama i predlozima, pokazujući im sve ono šta je stvorila u svojoj samotničkoj vokaciji… Uglavnom je nevidljiva, nečujna i neprimetna. Od njezinog iscrpnog teksta s mnoštvom beleški, fusnota,analiza i objašnjenja režiser…
Prije početka
Nisu sami u smrti umremo jednom živi sva druga umiranja misao su istog rađanja iznutra u samom sebi siješ sjeme svjetla , ne čekaj bogatu žetvu ako je slaba srca sjetva zapitanost tko si , što si buđenje je nakon sna i prije početka proljeća
Filigran poezije
Poezija tečna bistra voda, u gutljaju godi; prolom oblaka svoda bujicom misli vodi preplavljena riječima granama suhim rodi usvojeno nebo ploda zlatnim zrnom zori zlato i srebro jednog roda, filigrana ruke, duh neba svima poda
Samhain
Nešto od svega u svemu: Trun smrti u rađanju I trun rođenja u smrti. Granice meke i blage Teku, titraju. Sjeme novog proljeća Je skriveno Ispod mračnih velova Najmračnijeg doba Godine. Kraljevstvo mrtvih smjenjuje Kraljevstvo živih – Koji je svijet stvarniji? Otisci mrtvih Budni bivaju U svijetu stvarnijem od stvarnoga. I gube se razlike, Iako ostaju u sjemenu, Između smrti i rađanja, Vode i Plamena, Zemlje i Vazduha, Hrvata i Srbina, Žene i Muškoga. Božice, ponovo rođena, Osjeti manifestaciju sjemena, Od tvoga brata posijanog Prije 2000 godina. I uzmi ga…
Čempresi
Pod ploču, svi ćemo pod pločugdje zubi zimom cokoćugdje misli smrtne su samosvi ćemo pod ploču tamo Pod zelen vitkih čempresašto strijeme put nebesapod grobni svi ćemo kamenna vječni počinak, amen
Pjevam ti o njoj
Žena iz njegova sna. Žena bademastih očiju. Melek što mu svjetlo nosi. Tko takvu ne bi volio?! Ili je bar poželio voljet’? Svjetlo njezina postojanja njemu je utjeha u hladnim noćima. Ona čini da povjeruje u vječnu ljubav goluba i njegove grlice. Zbog nje vjeruje da srce još može ljubiti ponovno, da nije izgubljeno.
Pjevaj
Beznačajni otisci tame.Hrle pred očima mojim.Kao u snu, u sred mraka. Svjetlo se nazire.To svjetlo budi uspavano srce. Sanjam da tebe volim.I riječi slatke, pjesmom opjevane. Nek u dubinu duše prodiru.Pjevaj, ko Boga te molim. Otjeraj tamu tu.Odagnaj, tužne misli. Opjevaj, kao u snu. U onom snu, gdje živiš ti.Tamo mene povedi.Da osjetim radost svjetla.Bar ga riječima dovedi.
O mama je, o mama je
Mama je, o mama jeRezance mjesilaO mama je je je Tata je,o tata jeIza kuće kosioO tata je je je Seka je, o seka jeKrpenu lutku njihalaO seka je je je Baka je, o baka jeČarape štrikalaO baka je je je Dida je, o dida jeNa klupi drijemaoO dida je je je A ja, ja sam sretan pjevaoO mama je, o mama je….………………………………
Zbunjujuća pjesma
Psihološki gledano, cupkanje nogama pokazuje nervozu. Uznemirenost li je, ili samo uzbuđenost?! Želja da se učini nešto za što nemamo hrabrosti, ili nestrpljivost da prođe ono zbog čega smo tu?! Pitam se o nečemu. Čudne se stvari događaju u posljednje vrijeme. Tko li će ostati?! Prepušteni ludoj sudbini, bježat ćemo i dalje. Morat ću biti pribrana. Sjetiti se svega iznova. Nema smisla pustiti da bude kako jest. Živim u stalnoj borbi, stalnim napetostima. Ne mogu dopustiti opuštanje pred situacijom. Previše toga me plaši. Ne toliko ljudi, više situacije i reakcije.…
Privatni demoni
Plakala bih, staklene nesuze iz ovih umjetno proizvedenih očiju, ali nemam ih više. Umrla bih, jer moj san je umro, a moje je tuđe, zato svaki novi dan, iza ogledala, sama sebi čestitam. Dobrovoljni rob ljudskog zatvora- to sam.
NE VOLIM SUTONE Ne volim sutone ni magle jesenje što dane nam tamne u svetlosti našoj pa jutro čekamo, pospano budni, daleko bliski i vidni u mraku, najlepših snova nikad presiti, da opet dan svane lepote naše, daljinu da blizu doneti smemo, samo kako mi jedini, posebni, umemo. Sutone ne volim jer magla vlada, k’o dim sivkast štipa mi oči, ne vidim svetla okolo mene, sve osećam toplo a topline nema u sumraku ovom i traženja ovog za bolje nešto, za bolje sutra. Zato dolaze čekani dani i sudbina tera…
Sestro
Pitaj me o maslini lozi Kako živim Pitaj kako mi je O svemu Samo o njoj ne Zaboravih lice kose oči ime Pusti Zapretana u mojoj nutrini Prekrivena laticama ruže svele Gubi se tone nestaje U odru boje žutila slame Moru života u mračne dubine. Vrijeme ljubavi stalo prohujalo Vjetrima hudim svijetom razbacano Rukama krvavim kupim ljubav satkanu od cakla Jeza tama stud zebnja Ništavilo Dušu sapetu Ledenim dahom Morana božica U kavez kuje