Poezija.Online

Ne ostane mi nistaDok vamaBogovima proizvodnjeNa oltaru predajemSvoju dusu

Jer ti ne znasSto se dogadaKad se raspadam na jastuku Zaustavljam kocnicu svoga misljenjaRazapeta izmedu ispranih osmijehaKada rijeci postanu nozNoz kojim rezemo tisine Volim tvoje ludiloJer me podsjecaDa ni sama nisam normalna Na epilogu postojanjaLekcija zivota je da budem neprimjetnaToliko sam.izucila svoju uloguDa ni sama ne trazim boljuPrihvatit cu da izlaze kroz meneDa mi epitet […]

Rijeci zudeDa si iskopam ociI iskopam rakuZa svoje buduceNeprimjecene

Pitaj meKako je toBiti neprimjecen Lomiti kosti da zadovoljis njihoveStandarde Jer u njihovim knjigamaNe postoji percepcijaIzvan oneUpisane pravilimaJer ako si primjecemMoras znati da vrijedis Nisam vrataJer ova se ne otvarajuKroz njih se ulazi

Galeb iznad rijeke sjajne pjevao je pjesmu slobode, ja ko da sam hodao po vodi, dok sam disao dusom. Jutro u suncu, u tom mirnom svijetu je prekrilo neke tuge, a vjetar je drugarski gurao u pravom smijeru. Na stranom tlu nisam bio stranac, sa sobom sam nosio ranac srece, govorio osmijehom, svi me cuse […]

Tuzan covjek se smijao, noseci na ledjima nepravdu svijetaJe li ovo pakao, ili neka Zemlja, planeta?Raj je u tebi ako ga znas naci,a rajeve mladosti isplakaces nekadaSada su putevi do grijeha kraci,kad u noci bljesne lazni sjaj sto ti privlaci oci Osmijehom se borio svakog dana, protiv rana povrsnog svijeta,lazna mu je nada stalno prijetilaVidjeh […]

Zivot je sada metalna kutija, svijet na ekranu,kuca bez prozora.Sva pitanja u dvije, tri rijeci stanu. Vrijedno je ono sto se dotaci moze,al’ najvece drazi su ispod koze. Plovim jos uvijek po talasima svojih sjecanja,jer tu moj vjetar duva,medalje mojih snova jos mi proslost cuva. Vidim nevidljivo, sa tim zivim.Mnogo volim one koji me vole […]

Što to divaniš junače?od kud’ vjetar puše?do meraka tebi, i ašika nije,već do kočopera i do šege puste;košulju bijelu do lakata sučemjesec plamti, a srce ga vučena fermenu šare po Selminu ćejfu,a dimije zlatne po tananom kroju,u njem’ behar po mraku i dankuna sećiji prepustio se sankujaše Šaraca po kaldrmi juri,sablja zveči, na megdanu tajac,oči […]

Zaista želim pisati o ljubavi Ali ljubavnici ne ustaju u 15 do 5 Ljubavnici se ne bore Oni se predaju. .. Oni koji vole, imaju vremena za to Oni leže u toploj sobi I svojim toplim srcima Zamagle hladne ekrane Što se pune pored kreveta. .. A kad su sami, oni pišu o beskonačnosti vremena […]

Jesenski dan hladan poput ledaNa betonsku klupu pored mene sjedaJedan dedaPa ga upitam iz smjehadeda treba li ti oraha ili meda? Krene on da propovijedaKosa mu je sjedaNaocale od mjedaPogled hladan poput ledaSine za mene nikad nije biloniti oraha, niti meda. Nikada za men nije bilo redaNikada nisam bio necemu predan,Ljubavi nije bilo niti sam […]

U Velikom Hanu su je na trenutak ugledale željne oči. Sunce je odmicalo zapadu, a ona za suncem zamače iz Hana, kaldrmom u Podmusalu. Grehota je da muško gleda, samo pomislih, ali otrpjeh, ne izrekoh grešne misli, što od straha, što od srama. Sva mi je mirisala nepoznatim mirom – i divnim. Ja mišljah: „Evo […]

Na stanovitim goramaIspisani u besmisluImena potomaka Lancani slijed se vozi. Pa staneOsjecam, u meni raste ognjisteOgnjiste se rusi i lomi Zapovijed je;Pravi plamen nosimo u sebi Godinama, lancane se karike izmjenjujuKo po naredbi ili sto smo sami sebi roboviSamo dovoljno hrabri ili ludiKrecu na put bez povratka Odsjaj zvijezda isti odsjaju na dlanuRedom su pogibali […]

Broj trinaest je Petak 13. Broj trinaest su trinaest učenika Isusovih. Broj trinaest je crna mačka. Broj trinaest je 13. srpnja kada do kraja godine preostaje još sto sedamdeset jednog dana. Broj trinaest je sretan ili nesretan broj Koji može značiti dobro ili zlo.

Kada nisi dobre volje, kada očajno želiš da se osjećaš bolje, kad te depresija ili tjeskoba muči, vikinšku muziku ti uključi. Zatvori se u sobu, skini sa sebe suvišnu robu, na krevet legni, slušalice u uši metni. Oči sklopi i dozvoli da ti vikinška muzika loše raspoloženje otopi. Već nakon nekoliko minuta, osjetit ćeš duhovnu […]

Sjećate li se mene moje lijepe Humke… i zelenih očiju, i stihova vama napisanih. Sjedile bi u Humskom katunu oslonjene na starinski stećak stradaloga kopljanika i slušale pjesme o ljubavi. Mirisale ste mi tada na bijelo stado, na Zelengoru i tornjake; pršte od zdravlja na pašnjaku dvije zaigrane fitmije, skvašene mednom rosom, a ja sam […]

Mlad se Ojdor po travi previja; polomio prste na rukama, polomio toke na prsima, potamnilo lice u junaka; pod kalpakom oči uvenule a iz duše tuga izvirala; Po sto puta sitnu knjigu piše, kako piše tako suze liju prokvasile divit i hartiju; Proklinjao dane i godine, al’ se na da pjesma napisati. Prisjeti se bolestan […]

(Kada usne pjesma zrikavaca…) Bojim se…Prolazim zavicajnim poljima i bojim seda cu bas tebe sresti, da cu te opazitikako pognut polako hodas i osluskujeskantilene koje iz razgranatog brezika dopiru…eno, u krosnjamapovjetarci se natjecu dok harfe njezno prebirukao i nekada, kao i nekada… Miholjsko ljeto vec cijelu Likuu sarolike pelerine odjeva…a ja se bojimda tebe, bas […]

Rijetki imaju muda Pa se odluče spasiti Al živa smo bića I svima će nam se mozak  jednom ugasiti Sve će se ovo izbrisati Kao ružan dan na poslu Vratit ćemo se doma I u Majčinom zagrljaju Isplakati tisuću suza I bit ćemo slobodni Napokon slobodni Sve će nas čekati Ko da nikad nismo otišli […]

Nije to poezija, to je samo duša prilegla ispod jorgovana… Nije ljubav, to su nemiri zbog rashodanih leptira … Nije tuga, to je tvoj lik koji se zaljuljao u mojim bunarima… Nije pjesma, to sam taman pošao da zaplačem… Nije suza, to je jutarnja rosa poškropila po šafranima… Nije nebo, to su cigani pogubili đerdane […]

(Znam da je Bol moje jedino bogatstvo)Baudelaire Ne brini za mene, Andjelejos svitla u dusi imajos u srcu hrabrost drhtii protice Sava ka Dunavua Krka se pinusa u slapovima;gordi se Velebit u visinama…A Zagreb drazi iz dana u dan! Polako, ali sigurnoostvarujem svoj dugogodisnji san. A kad se vihori ustabocepa bi sve da me slome… […]

Odeš li sjenovitiom stranoms kormilom jedrog maslačkai nemirnim korakom mornarana zapad, sa zjenicom u zenitu što tumara, s prolaznosti dana s krilom galeba u niskom letu,noseći nostalgiju, tugu i sjetus prtljagom stranca u svijetu uronit ćeš pogledom u mrak  namignuti mjesečevom satu,jug u krilima laste prkosi svijetus rodnom grudom u pečatu TvT

A jednog dana se ubio. Navodno mu nije baš išlo. Bila je subota, pasje popodne I baš mene je o tom reć snašlo. . Znači nije bio tip što visi na cesti jer kotači vuku srebrne felge niti od onih šta ljube pa tuku a ni prema njemu nikad neke stege . Sve svoje znanje […]

Baka Zena prvoklasna, sve zna ,mudra,sa mnogo iskustva barata.Nije ona bilo kakva, ona misli prije nego kaže,ona za šalu zna ,a zna i za primjer.Zena prvoklasna mnoge godine je radila,nahranila mnoge unuke,isto je mlada nekad bila.Bila su to davna,reska vremena poslije svijetskih ratova kada su šume bile guste,kupine i lješnjaci krupni.Sada je to nešto drukčije,teži […]

Smokva Voce,neiscrpne slasti i hranjivosti je u punom opsegu upravo sada.Kraj je kolovoza mjeseca, plodovi su puni sladila,bijeli,mekani spremni za uživanje nepcu željnom drevnog i najzdravijeg voća. Tko ne voli kao ja, iščekuje sunce da izlozi i posuši ih i spremi za zimu,kada se isto sa velikom radosti jedu, kolaci se peku.Mnogi će rakiju dobru […]

Dobar dangospodine Franklinu.Kako si danas? Jutros si popio kavui preskočio doručak,a za ručaksi jeo prepelice,rižu, mrkvu,cvjetaču, ananasi jednu jedinucrnu maslinu. Voliš egzotiku,mrtvu egzotikui apstraktnu umjetnost,gospodine Franklinu. Na zid si stavio slikuljudi koji nemaju lice.Šareno su obučeni,u pravilnom oblikui nedorečeni.