Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ako ne mogu ja ostaviti tebe kad uzriju u meni sve podmukle patnje i ostave gorke tragove po papiru za još gorče sjećanje, kad bol u meni zaurla kao zvijer ranjena što bi da usmrti samu sebe, nedostajanje kad se istovjeti s očekivanjem niz iscrpljenu dušu što se grči i ne zna gdje mir svoj da smjesti, kad strugne tup nož za kraj bez kraja, srcem u svakom novom danu što se muči... Ostavi ti mene. Ako ne mogu ja ostaviti tebe dok mi pišeš duga pisma u kojima me ljubavničkim žarom otimaš od tuge da u jioš veći jaz se srušim, kad se vraćaš a ja želim da zaboravim koliko su daleke naše obale pod kamenim mostom jedna od druge, da podsjetiš me kako ljubav je pjesma male ptice kojom će da se uguši. Napiši jedan kraj za smrt što traje već predugo kao ovo ludilo u kom sam raspeta i venem... Ostavi ti mene.