Ostaje sve, a ništa ne ostaje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tvoj kofer je premali da bi još jedno sjećanje u njega stalo.

 

Više nemam ni riječ u rukavu,

a i što će ti to od mene.

Nastavljam se smijati, kako god da krene.

Ne odnosiš mi sve..

Ostaju maske

i drhtave ruke ako te netko spomene.

Ostaju suveniri prošlosti,

da skupljaju prašinu

po odajama sjećanja.

Dvije tri suze pomiješane u vinu,

s tvojih usana.

Naše karte za duplo mjesto u kinu

i u ono proricanje sudbine iz dlana.

Ostaje pjesma koju nismo imali

i poneka poruka u mobitelu, iz vedrijih dana.

Ostaju pogledi na tuđem licu

i miris tvog parfema na prolazniku što mi u susret korača,

kad izađem na ulicu.

Tvoja ruka

ispod mog jastuka

mokrog od plača,

slike koje će te otimati zaboravu

i novi konobar da skuha lošu kavu

za loša jutra.

Ostaju neiskorištene šanse,

novo sutra,

tuđa usta i uskraćene romanse.

 

Ostaje sve iako ništa ne ostaje.

 

Postoje stvari, koje nastavljaju čučati u mraku naše sjene,

neizrečene.

Ali shvatit ćeš ih kad moj osmijeh nađeš na licu druge žene.

 

Tvoj kofer je, sad, ionako pretežak za uspomene..

4 thoughts on “Ostaje sve, a ništa ne ostaje

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting