Ostaci jednog ludila

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Uzmi sudbinu čovjeka bez svjesti –
on ne zna za tebe
ni za tvoje ruke.
Mogao sam drugačije gledati
u čašu napola punu života.
Vješam se po drvetu usahlom od vatre
za laž po pjesku prosutu
i jedan korak do granice samoće.
Na stratištu duša
potoci imena plove , pisanim mislima
jednog umornog bjegunca.
Netko uzet će riječi,
sazidati kulu od laži
i mrziti ostatke istine.
Nemam te patnjo u grudima,
nisam ti ostavio puteve srama,
nisam napisao pismo svoje duše.
Još nisam
ali vrijeme teče…

6 thoughts on “Ostaci jednog ludila

  1. “Vješam se po drvetu usahlom od vatre
    za laž po pjesku prosutu
    i jedan korak do granice samoće.”

    Jačina tvojih riječi me uvijek iznova iznenadi.Vrhunski stihovi!!!Pozdrav,zagrljaj, :))))

  2. Nemam te patnjo u grudima,
    nisam ti ostavio puteve srama,
    nisam napisao pismo svoje duše.
    Još nisam
    ali vrijeme teče…

    ovaj dio mi je poseban medek :))

    pusek newe

  3. Majore, teško mi je odrediti u kojem trenutku života je počela nastajati ova pjesma. Ali, ona nije trenutno stvorena. Ona se odavno ugnijezdila u duši i polako osvajala dok nije izbila u svjesno područje. Teška je, čaša života je tek do pola puna. Puno nedostaje, mnogo toga je život ukrao.A kula laži raste. I jednog dana ona će postati istina. Jer su riječi ukradene. Čuvaj riječi majore. Čuvaj svoje riječi. Veliki, veliki pozdrav! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting