Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Gdje se orao nebom važe
i oblak koji na stado liči,
gdje je uzdrhtali poeta
što u zagrljaju bludi.
Gdje su smijavice nježne sada
i milovanje bezgrešno u travi…
i gdje su ljudi
što kao mravi
prtinu gaze
stazama gorskim.
Gdje je sad staro planinsko vrelo
koje nikada ne presuši,
široki pašnjaci
i malo selo,
zašto se ne primakne samotnoj duši.
Gdje je sada Djevojački Put
i zvona Stubička,
i stada bijela…
zašto ne huči planinska rijeka
dok se vraćamo sa sijela.