Orao u letu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

 

Jedna ptica je preletjela preko prozora prošaranog ustreptalim ružama na sivoj zavjesi.
Eksterijer dana, preslikani je enterijer Hollywoodskih filmova iz 60-tih.
Mnoštvo boja u 3d prostoru sobe naglo me zbuni, i preplavi  jezovitom zapitanošću
šta je stvarnost u šarolikosti svjetova?
Možda je samo zjenica sobe, međuprostor koji nas razdvaja, ta vatrom istopljena prozirnost
(pod teretom zraka kojeg ne dišem) jedino stvrana.
Bespomoć je skakutala grickajući nokte, a nada (u hrvačkom zahvatu sa strahom) u bodovnom je minusu.  Strah bijega od sebe. A potrebno je pobjeći, od svega, pa kao orao odletjeti u visine
negdje, preko nekih tuđih prozora.

8 thoughts on “Orao u letu

  1. A potrebno je pobjeći, od svega, pa kao orao odletjeti u visine

    I možda s tih orlovskih visina bolje vidjeti ono što nam je blizu. Dobro napisano. Pozdrav!

  2. Možemo pobjeći od sebe, vinuti se negdje visoko i malo lebdjeti, zalutati i istraživati, poricati sve naše strahove … no na kraju ćemo se svejedno vratiti – sebi 🙂

    Ademg, lijepa misaona crtica. Sve pohvale.

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting