Opustjeli vrt

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ti ćeš se odšuljati

Iščeznuti kao jutarnji mraz kada sunčane zrake poljube uvelo lišće

Ti ćeš otići

Posljednji put pomilovati runo nevino usnulog janjeta

Tu ćeš ostaviti svoju ukosnicu, da ostavi trag u prašini,

Noćas mi plašljivi san neće doći na oči

Gledati ću svoju tugu u odrazu napuklog prozorskog stakla,

Zamišljati ću tople zvijezde iza crnog nebeskog vela

Da li mi se smiješe, da li me tješe

Ili se smiju mojoj samoći

Podrugljive oči

Još jučer ste mi zavidjele,

I zemlja je disala sa mnom

I stabla su šaputala o mojoj sreći

I umiruće ptice su pjevale himnu ljubavi

I majski krijesovi su gorjeli, vjetrom raspirivani,

Ali varljiva je bila ćud naših oluja

I nisam obraćao pažnju na osušeno cvijeće u tvojim rukama.

Sad milujem crne ruže, šapućem im glasom ispovjednika

One mi uzvraćaju blagim dodirom,

Zaboravom

I ne traže od mene pokore

Ne traže kajanja

Ne traže da platim

Ne traže da vratim, a i što bih

Ne traže od mene ništa

Jer napokon, ništa je sve što mi je ostalo…

7 thoughts on “Opustjeli vrt

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting