OPROSTITE MI ,VI, ISTINSKE PJESNIČKE DUŠE

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Grad je klonuo usred sunčeve topline
čela su znojna obrazi rumeni,
A oni što pljačkaju svetosti razuma
pred poezijom ostaju nijemi,zatečeni.

Oprostite mi,Vi, istinske pjesničke duše.
Ponekad jezikom pjesnika govore ljudi bez snova.
Jer poezija je dar Božji, dar onih
čija su srca dotakla najdublje ponore tuge,
istinsku ljepotu suncem obasjane, koloritne duge.

I prije nego dan nadvlada noć,
prije nego se zelena polja
okupaju u zrakama zlaćanog sunca,
pjesnik se budi u iluziji stvarnosti
od koje želi bezglavo pobjeći.

I dok jutarnje magle, tiho plove
nad tužnim poljima života,
jedna suza niz lice se skotrlja
poput, neobojene duge,tužnog patriota.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting