OPROSTAJNA BALADA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

…”i maj vec mirise
a Njega nema, i nema, i nema
i nema ga vise”…
D. Cesaric, Balada iz predgradja

Cekao me Zagreb, pogotovo nasa Martinovka
Cekao me Jadran, narocito Jablanac pod Velebitom
Cekala me mala zeljeznicka stanica
na kojoj vec sada jorgovan i lipe mirisu
Cekalo me hrasce uz poljski, stari put
i magnolije, i akacije, i jasmin bajno rascvali u dvoristima…
Zrikavci su cijelo proljece koncerte pripremali,
za moj dolazak…
a ja– NE DODJOH…

Korona– zlocinka i moj je zivot stumbala u veliko – NISTA!
Kroz dlanove mi se prosiplje pregrst krhotina

Jutros, sve zivotne poraze skupih u zavezljaj
i dadoh Rijeci , u zagrljaj; odnese ga ona zurno, nepovratno, k uscu svome.

Bol vise nije radost
Samoprijegor vise nije utjeha

Sinoc mi je Netko
tko za mene jako brine
ispred vrata CUN ostavio
(bas poput Noine Arke)
Na dnu sam nasla brizno omotane knjige Parunove, Ujevica, Lorce.
Dodadoh sama k ovima jos i Jesenjina.
U cunu cu i ja niz Rijeku bez povratka…

Bol vise nije radost
Samoprijegor vise nije utjeha

Jesam li spremna za odlazak?
Ili bijeg, mozda?
(Da je barem i Lorca onomad pobjegao!)
Ponekad sumiram da imamo jednake dusmane
Ma ne…
Ipak, onaj Netko tko mi je sinoc pred vrata cun donio–
ipak brine za mene–
Hvala, Andjele
za CUN. Za POEZIJU.
Za sve godine ljubavi i podrske.
Ti ces za milijun godina gledati Rijeku kako bez povratka otjece
i s njome sve, polstoljetne, neostvarene zelje, nedosanjani snovi…
i sve borbe izgubljene, i svi svjetovi poruseni…
i bezbroj nerjesivih dilema…
I samo ces TI tugovati i znati
da me vise nije… da me vise nema…
zauvijek nema…

“Rijeka bez povratka”
19.svibnja, 2020.




Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting