oprostaj

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

gledam te kako lezis na postelji.

jezivo strujanje zraka ispunjenog smrtnim mirisima oko nas.

prekasno je da se place,

prekasno da se oprasta.

vremena je ostalo taman toliko

da ispustis svoj posljednji izdah…

da ispustis dusu.

taman toliko

da ponovo prozivis svoj zivot u djelicu sekunde.

vidim ti u ocima koliko me volis.

ja tebe ne volim toliko.

nikad te necu voljeti kao sto ti mene volis.

rekao bih ti da mi je zao sto ides, ali nije.

toliko puta sam pozelio da te nema, da umres.

sad odlazis, opet mi ispunjavas naivne djecije zelje,

jer me samo ti toliko mozes voljeti.

idi sad mama,

postani dio moje proslosti.

samo ti i ja znamo koliko smo se voljeli.

samo mi znamo koliko ti je tesko sto me ostavljas,

ali vidjet cemo se mi opet.

12 thoughts on “oprostaj

      1. možda istina, nisam kao dijete nikada voljela majku, jer me uvijek tukla, kasnije sam shvatila zašto me tukla iako ja nikada svoje dijete ne bih, majke puno toga trpe, idu na posao, kuhaju, čiste i to im poprilično uspijeva, samo što ih nitko ne vidi, i kad shvatiš koliko se žrtvuju radi nas da bi završili fakultete, našli posao, imali krov nad glavom, onda vidiš koliko je majka vrijedna tvoje ljubavi….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting