Oproštaj

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Mirna je baš ta ljetna noć

skoro i svi će na počinak poć.

Sunce ih je sve obasjalo,

čitav dan je najjače sjalo.

Samo u jednu kuću nije ulazilo,

čini se da je namjerno obilazilo.

U njoj čovjek bez ikoga svoga,

leži na postelji moleći Boga.

Do njega samo svećenik se moli,

i ispovijeda čovjeka grijehe i boli.

Priča njemu umirući do duboko u noći,

što je razlog njegovoj samoći.

Djeca su me ostavila kažem,

i imala su pravo Bog zna da ne lažem.

Nisam nikad dobar otac bio,

priznajem jer ne bih sada krio.

Majku sam im pijan u grob sahranio,

a njih odbacio i u srce ranio.

Dolazili oni svome ocu dragu,

a vraćali se kao da su bili u posjetu vragu.

Tako godina po godina prolazila,

a moja djeca nisu dolazila.

Sad kad sam pred smrti sam,

želim ostvariti samo jedan san.

Prekasno je i sam to znam,

jer malo vremena imam.

Djecu bih rado vidjeti želio,

to bi me jako razveselilo.

Da im vidim samo lica sjaj,

i onda neka mi bude kraj.

Ali samo Bog zna i ti svećeniče znaj,

da ne tražim ništa već poljubac i oproštaj.

One thought on “Oproštaj

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting