opomena I.

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

.

.

po stoti put

on hodnik kroti

iste razrašljane brade

na masnoj koži

vrijeme ga stišće

u sitnom koraku

kad umoran svemu

izgubljeno se osmjehne

.

nije ga briga

ni za što ne mari

dan se prohodati mora

ista je udaljenost

od jučer do sutra

siromahu

koji gladan je

od podneva do podneva

.

možda će jednom

prijeći sav u zvijezde

udomljen napokon

kad crvi gozbu okončaju

a do tada

njemu u hodniku je svrha

opomenut’ svaki pogled

prezrenju smjeran

kad nasloni se na njega

tražeći si više mjesto

s kog pobjednički

društvenom urotom teatralno

mjerio bi vlastitu sudbinu

.

a možda nije važno

tko je, što smo

nije važan korak trenutka

kad zbroji se hodu

jedan žrvanj sve nas melje

u finu prašinu

a ona traži svakoj česti

pripadanje vječitome svodu

.

.

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Subscribe without commenting