opasne igre u mojim godinama
donose zabranjeni okus
negdje na pola puta
između šlaga i tekile
oko ponoći – neodlučno
možda dovoljno da se zapitaš:
vrijedi li?
ili je to samo da vidiš da možeš
kao onaj pseći uroburos
ili je to tek još samo jedna igra staklenih perli
i izmotavanja za umorne dane i još umornije dame
jer, lako je dobiti žene na riječi
riječi se danas prodaju na kile
one prave vrijede kao dragulji
a oni su najbolji prijatelji
kao što svi to dobro znamo
i ukližu slatko i lako kao laskavi osmijeh
prevare i omađijaju…
nisam još toliko star
ili, možda postajem taman
pa polako spoznajem onaj točni omjer začina
s kojim lako poremetim kompase
zapletem mreže
i ribice polude na mjesec
opasne igre u mojim godinama
donose okus sjebanog –
čitaj: negdje ćeš sjebati
a poslije jebanja nema kajanja
i to je to
bez puno lažne poetike prostora
bez velikih riječi
jer opasne igre su igre
koje su opasne
koliko god da to dobro zvučalo
Jasno, glasno i nadasve iskreno i točno!!!
“jer opasne igre su igre
koje su opasne
koliko god da to dobro zvučalo”
Pozdrav! 🙂