Ono što se opire

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Djetinje nije, ono što ti se opire u meni…
I svo žensko ludilo kad me snađe, nije nezrelo, za ovo vrijeme što bičevima
Usjeca svakakve sudbine.

I jednoga dana znam da ćeš oprostiti kad budeš saznao,
Da svo neljudsko mi, što ti u oči sipaše prašinu od sebe,
Jedino nije željelo da vidiš ono što si vidio.

I da onda kad ti se rugalo, nije ružno bilo lice moje,
Bar ništa ružnije od tvoga, što ne vjerovaše ogledalu koliko je to zapravo na njemu godina.

Vjeruj mi da,
Svi smo mi pomalo izgubljeni tvorci,
Isprepadanih nastupa svojih, nedovršenih za oči tuđe,
Ali u našim očima, sve je kako baš treba,
U savršenom skladu sa sobom.

Lažemo se…
Baš kao da ti pričam o sebi,
Samo živim pogledom bez riječi,
Slikom koja je mnogo ljepša od tona.
Baš kao da ti sve činim što podgrijana mašta sniva,
Bez smisla, postajem topla voda za tebe,
Po potrebi sve što hoćeš i sve što nećeš…
Ali nećeš… kao što ni je neću laž… i to ti je.

One thought on “Ono što se opire

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting