You must sign in to vote
Ah, onda kad sam imao nju…
zlatan li sam život živio.
Moje pjesme tekle su same od sebe;
kao vode planinskih vrela,
kao slatko vino u mejhani.
Kad sam izgubio nju,
kao da sam smrt dočekao.
Moje pjesme klele su me i proklinjale,
uzdisale,
izdajice za njom tugovale.
Otišla je sa svojim mačevima i strijelama.
Otišla je i odnijela tuniku na ljame,
i smijavice divne.
Pobjedonosno je koračala niz mahalu,
niz kaldrmu na kojoj se još nisu osušile,
moje suze.
I da mi daju novi život,
i u tom životu novu ljubav jednako lijepu,
ja je poželio ne bih;
ja je umio ne bih voljeti,
milovati kad bagremi procvjetaju.