Oluja I (početak)

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Igra kapljica mora
nad valovima
i sunce u blještavilu pjene,tek sazrele,
još tihe i nemoćne…
Vjetar slab
tek miluje lice
i oblaci meki kao pahulje…
Osjećam nemir prirode,
njeno buđenje,
mijenja se,
donosi bijes…
i obzor se zatvara,
počinje uzbuna u srcima,
nebo prve  suze daruje…
Tišina nas grli,
sami smo u nemoći i tihoj molitvi
dok sve crni se
a rijetki bljeskovi svjetla
paraju dušu
i sa sobom odnose tutnjavu srca
izgubljenih ljudi…
Oluja već je tu,
smije nam se,
ruga svim našim slabostima,
grmi
i drži poniznima
pred svojim pogledom…
ovdje smo,
tvoji smo ljepotice straha…

10 thoughts on “Oluja I (početak)

  1. Osjećam nemir prirode,
    sami smo u nemoći i tihoj molitvi
    Oluja već je tu,
    smije nam se,
    ruga svim našim slabostima,
    ..moram priznati da me je ovih par stihova navelo na “otkrivenje”(tako sam shvatio pjesmu)i naravno činjenicu kako smo mali spram prirode..sve u svemu ..moj veliki naklon za ovu pjesmu.

  2. Prelijepo povezana oluja sa čovjekom…izvrsno smješteni ljudi naspram oluje…mali i beznačajni…i ustrašeni…
    Izvrsni stihovi dragi Ursus!!
    Osmjeh i topao zagrljaj ti šaljem:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting