Okrutna boja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ipak se ponekad usudim obući bijelo. Ne, nisam paćenica koja ne voli bijelo jer me neko, aman, ostavio u bijelom da čekam idućeg princa. Ne, nisam se niti posvađala s tom bojom u bilo kom drugom smislu. Bijela je divna, transparentna, prozračna. Na bijeloj košulji i bijelom papiru se jasnije vidi, a ko to od nas ne bi želio ponešto i sakriti? Ako ti opet dođem u bijelom i pokušam odigrati onaj revanš, mogle bi se sve one rane koje ti nisi niti načinio, niti znao za njih, otvoriti kao česma bez ventila. Iscurile bi sve one moje zbrke u vidu crvene boje, saznao bi sve što krijem, ono od čega sam sazdana i srušena u svim onim trenucima prije. Vidio bi sigurno i male ranice koje zacjeljuju, ali i ove pukotine koje nastaju, koje će da se otvore poslije. A ko će tada zaustaviti ludilo krvi kada me zapljusne talasom od kojeg se više neću oprati ni ja, a kamoli jadna, nedužna, košulja bijela. Zato obučem crno, stanem nasuprot tebe i jednako sam jaka, snažna, ponosna. Gledam u svoje ogledalo, divim mu se, pozdravljam ga, pitam ga bez riječi i odgovaram bez sluha. Moje ogledalo voli crnu, pa i crvenu također. Zašto crvenu??? Da nije možda tijelo pustilo boju?

2 thoughts on “Okrutna boja

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting