Okovana noć

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Kiša čemernih kukuruznih zrna pada na moje ruke

Zatvaraju se oljušteni očni kapci,

I više ne vidim svijet u oglodanoj kapljici vode

Ona ne može zamijeniti vedrinu starosti, igru smrti, radost odlaska,

Zašto kvariti čistoću ispisujući crne riječi

Koje te truju i kad ih se oslobodiš…

Svakim korakom prema slobodi sve veće je moje uzništvo,

I privlačnije je besmisleno tapkanje u mraku i blatu

Nego očajničko hvatanje za dobačene jalove psovke

I osušene noge i ruke varalica i siromaha,

Blagoslovljeni vlastitim zločinstvom , natopljeni glupošću

Obdareni tuđim prezirom, moja su braća.

Nek zasvjedoči ime urezano u koru oborenog hrasta

Oni su pokosili moje djetinje igre u lokvama,

I pobjegli tovareći na moja leđa zemlju i sol,

Otišli su  hrabrom zorom, pjevom kukavica, i glasom tužne sreće

Ispraćeni  pokislim grobovima i poniženim ckrvenim zvonima,

Goruća  gnijezda osvijetlit će im put i predati ih mraku

Da se više ne vrate i ne dodiruju mi noćni spokoj…

3 thoughts on “Okovana noć

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting