Ognjište

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nakon puno dana zatopljenja i južine,

hladan zrak prostrijeli me kao slatko-gorko sjećanje

na snježne zime, zrak zaleđeni.

Od radosti i hladnoće prođoh udubine

kao da mi nije ništa kako dostigla bih na vijećanje,

sveto kao Jaganjac zaređeni,

 

netom prije nego što će staviti  mu bijele halje.

Poslije vidjela sam da On je duhovno ognjište

kraj kojega moraš odgajati si dušu,

na kojega si postavljaš sve životne medalje,

u kojemu duša srodnu dušu ište

i gdje dodaješ si soli slatkom krušu.

 

Svi Ga žele, svi Ga traže

da bi mogli ljubav dati,

da ne bude sve što mrtvo je i hladno.

Kažu vječnost tako se polaže

koja ne daje ti u životu stati

dok ne pružiš svoje inje kadno

 

zato da bi mogao te čuti,

tvoje srce, tvoje želje strasne, tihe,

tvoje tajne koje samom sebi kriješ.

Tamo okuplja se čeljad pokraj tvojih skuti

dok im pjevaš djetinjaste stihe,

dok se blago svima njima smiješ.

 

U tom ognjištu se rađa sve,

sve o čemu učiš ili sanjaš;

sve ti daje vatra usred leda.

Samo jedno duša mora sred idile te,

ne smije ti dati da se od sveg sklanjaš

dok se ona potpuno ne preda.

24.12.2014. 21:05

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting