Rekoše mu… prolaznici
kako tužne pjesme piše,
da u svakom stihu čuči srce
što bono hoće mir da pronađe;
i da u svakoj tački, zarezu…
vide samo strepnju… i suze.
Rekoše mu… a on u njima vidje
Rumijevog lava kako doš’o
žedan vode piti, pa
‘mjesto da pjesmom k’o vodom
život potkrijepi,
– on uz’o magline svog
nesvjesnog ogledati.
Rekoše mu… ali ‘zalud
kad i dalje piše…
želja ga povuče
da skriveni svijet ljudi
na papir izvuče
i posmatra…
kako se prolaznik
u pjesmama ogleda.
Senada Brčaninović
Evo te nadjoh i ovdje! Pozdrav 🙂
psihologa danas ima svugdje :)lijepo, lijepo… ”psihologinja medju pjesnicima”
a tamo ”pjesnikinja medju psiholozima” 😉
a znas ti vec sta mislim o svemu sto ti radis. kissić
Hvala…
bubim ;)svoje mache