Odkad se moja vatra tvojim imenom ne zove

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Odkad se moja vatra
tvojim imenom ne zove
Nemam doma
Mira nemam

Vjetar raznosi
labuđe perje sa postelje
kroz prozor
Vidici se gube sa obzorja
u sivo jesensko nebo

Otkad se ne zovem imenom tvojim
propuh odasvud
Misli se osipaju kao pustinjske dine
Oštro se inje uvlači u krvotok
Vatru gasi, moj Mjeseče
Svjetlost otima

Onu istu
s kojom si me obljubio
pod starom vrbom
uz rijeku

Lunatik sad sam
Sakupljam kristalne krhotine
Sjećanja
Trgam ih nemilosrdno iz grudi
Bol prizivam
Jedino živu
U meni

Lunatik
Duh što noću
obalom široke rijeke pod vrbama
luta
Bijelu ruku traži,
moj Mjeseče
Tvoju ruku

Eh, da sam, bogdo
nježna vodena leptirica
Pa da ti
U san
Nebeskom Rimom
Dođem
Da li bi me
Oh,
Da li bi me
Opet
Svojom Vilom zvao?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting