Oda kanti jednog beskućnika

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Bože, kako lijepo
stojiš uz cestu,
lijepa,zelena,
…ja ti se divim,
nikom te nedam,
jer samo si moja,
pazim na te stalno
u dobru i zlu čuvam.
I kada dođu
da te istresu,
pazim i čuvam
da te ne ogrebu,
jer jučer,danas,
al*i sutra
ti me hraniš
al restaurant.
Beskućnik jesam
i to mi je sudba,
meni je dom
u parku klupa,
al* jutrom, kad dođem,
da te pretresem,
uvijek se nađe
nešto za mene.
Dovest ću  sutra
i moga Šarka
i za njega će se naći
nešto valjda,
za mene malo
staroga kruha,
a Šarku kost,
marenda snova.
Ukrasti tebe !
meni nitko neće
moja si hraniteljica,
obična zelena kanta,
ti znaš!- da te čuvam
svakoga dana,
ti si moja…
posljedna nada.

2 thoughts on “Oda kanti jednog beskućnika

  1. Koliko tuge,bjede i jada u ovim stihovima…i koliko istine i zbilje…i jedan cijeli tužni život…divno si to posložio u dirljive stihove!Giovanni lijep ti pozdrav:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting