Od zvijezda i sijena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Večeras mi nemoj šaptat nježne riječi,
u duši je suton a u srcu drač,
kao zvijer što jezikom ranu svoju lijeći
i ja sam ću se iscjeliti kroz plač.

Otvori prozor nek u mračnu sobu
izliju se daleke mjesečine traci,
draga, živ sam u hladnome grobu
ali nema križa na kome su moji znaci.

Ponekad samo kraj prozora prođi
nek na grudi nujne padne tvoja sjena,
zakrili me tamom a pred jutro dođi
u postelju našu od zvijezda i sijena.

8 thoughts on “Od zvijezda i sijena

  1. draga, živ sam u hladnome grobu

    prošli su me trnci 🙂 koliko je ovdje emocije pretočene u preneseno značenje
    ponekad smo ‘zarobljeni’ u životu koji nam se događa … oslobađamo se kroz emocije koje jasno pokazujemo

    završetak mi se posebno sviđa :
    u postelju našu od zvijezda i sijena.

    svi lijepi i teški trenuci kao da se isprepliću upravo na toj postelji

    Pozdrav !

  2. “Ponekad samo kraj prozora prođi
    nek na grudi nujne padne tvoja sjena,
    zakrili me tamom a pred jutro dođi
    u postelju našu od zvijezda i sijena.”

    I muško srce snažno pati. Stih ti je jak pun ljepote. Izdvojila sam strofu jer otkriva karakter autorove tuge, a sviđa mi se i “poetska dosjetka” u igri rime sjena i sijena.Pozdrav Jim.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting