Ocu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ustao sam
i znao da dan je drugačiji,
manje sunčan,
manje svjetao…
Čekao si me,nasmješen i vedar,
sa šalicom kave
i jednim pitanjem na usnama…
Sjeli smo u auto
i laganim zaveslajima života
otkrivali djetinjstvo,
mladost,
ljubav…i tebe.
Bio si pun riječi,
spokojan,očišćen od jada,
samo moj u zadnjem danu
tvog putovanja…u beskraj.
Posjetili smo mjesta
koja su ti bila draga,
vozili se cestama,
živjeli dan,
smijali se prošlosti
i darovali si sjećanja.
Želio sam još puno toga
ali nisi više mogao vidjeti
uplakano lice.
Dani najveće tuge sad su prošli

ali ja i dalje živim sa sjećanjem
na trenutke kad sam mogao zagrliti te
i reći ti da te volim…
i ispratiti te
u tamu tišine…

6 thoughts on “Ocu

  1. Tek kada ostenemo bez roditelja shvatimo koliko smo puno vremena propustili, kako smo im za života premalo sebe posvetili pa kroz stihove pokušavamo nadoknaditi. Lijepo sročeno. Pozdrav…medo…:):):)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting