OČAJNA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Gorak je okus
nepromjenjive sudbine
bolna je slika
očiju tužnih.

Ona sanja, i zna da sanja
ali san je ljepši
od jave.
Mnogo je prizora
brojne su prigode
mnogo je slika
nadasve ružnih.
Ali ona briše, namjerno ih briše
sve odreda
iz glave.
Za slamčicu se hvata,
samoj sebi laže
iz iznimke pravilo stvara
pred istinom sklapa oči.
Sve manje je sretna, ali sve više hini
mnogo se trudi
al slabo joj ide.
Ne želi odustat
odbacit svoj svijet
pokopati nadu
živjet u samoći.
Gmiže i puzi, al kreće se ipak…
Gdje je dostojanstvo?
Oči je se stide…
Već dugo tako ona živi
negdje putem izgubivši sebe,
ogledalo prašnjavo već dugo stoji.
Dno dna ju miluje, i ona se smiješi
smiješi se jer od dna
podzemlje je niže.
Sreća nije njena
al tugovat ne želi
samo čežnje, kap po kap
njena glad lakomo broji.
Srce u krhotinama njegov pogled ište
Dok netko drugi ju ne uspravi,
ona gmiže, gmiže…

2 thoughts on “OČAJNA

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting