Obmana

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Rekla sam

Zaobiđi me s tom predstavom

Dan se smjestio u svoju tamnu čahuru

i pahulje su plesale na vjetru,

hitro, kao da im neko na zemlji nedostaje pa žure da mu stignu.

A ti si stizao, još brže, u moje usnule misli

u moju usamljenu dušu.

Rekla sam

Pusti me

Ali već si bio tu, sa kompletnom pratnjom umarširao, kao general nakon pobjede

Naprosto, ti si morao znati da ja ne odolijevam nijednoj čežnji koja miriše na tebe

Oduvijek si bio praznik moje duše koji nikad nisam proslavljala

i kojem nikad nisam napravila tortu niti duvala u svijeće

Došao si, hrabro, kao cirkuski akrobata koji uskače u vatreni obruč

Sa onim istim osmijehom u uglu usana

Došao si, a nisi pojma imao da si tu

dok se neki drugi čovjek, koji živi u tvom tijelu, pretvarao da jena sasvim drugom mjestu

Ti očigledno znaš koja su vrata uvijek otvorena dovoljno da se provučeš.

I znaš da s novembrom uvijek podjetinjim

i da se ne opirem tvojim trikovima

Kao naivni posjetilac mađioničarske predstave koji vjeruje da zec zaista bude u praznom šeširu

Došao si u misli

Sa svim tvojim asovima iz rukava i prefriganim obmanama i varkama

Rekla sam

Odlazi. Kupi svoje prnje i marš napolje! Prerasla sam tvoj teatar apsurda.

A noć se protezala, lijeno, kao olinjala mačka na stolici za ljuljanje

dok si izvodio svoju predstavu miješala se ljutnja sa radošću

i komešale su se moje tišine željne tvoga glasa

I opet nisi otišao.

Ni sve oluje u mojoj glavi nisu mogle otpuhati tu šatru

pod kojom si nastupao samo ti

Praviš se blesav, ponovo.

Fuzija tvoje igre i moje insomnije

Zatvoriću ta vrata, jednom, obećavam ti

Moraću to trapavo srce naučiti kako da korača, a da se o tebe ne spotiče

Naučiću i snove kako da ne kasne i da te potjeraju na vrijeme iz tih vrtloga mojih misli

Moraš me pustiti na miru

Naći nekog drugog, u ovom čudesnom svemiru, kome ćeš izvoditi svoje predstave

Ja ih znam napamet.

Trebaš konačno promijeniti publiku i naći drugo vrijeme i mjesto

Rekla sam

Prođi me se. Nisam ja taj gledalac kojeg tražiš

Opet sam te, kao po navici, tjerala

A u isto vrijeme i sve to gledala s istim ushićenjem i nadom da će potrajati

Ovaj put ti nisam aplaudirala.

Ovacija za tebe više nema.

Moraću još samo da zaključam ona vrata na koja ulaziš.

Baciću ključ. Jednom. Obećavam ti.

One thought on “Obmana

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting