Novo sutra

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Noćas je mesec očima stran,
kao pesak Kabula, čudno je mlak,
I okolo dremljivog pastira,
sede kose,
julske bele ruže u inat suzama postojne
ruke mi nazeble samoćom odnose
u neki poznati nepovrat….

A šta ću bez srca, i duše pokorne,
u tajgama nerođenog jutra;
dok razboj crni čeka na šapate: volim te
da tkalja bezimena isprede novo sutra.

U povorci nepomičnih sveća,
jedna je pala,
na šumu svih šuma, zeleni okean postanja,
kroz čije gole zabiti samo vetar gazi, i krošnje,
– što se njišu sa netaknutih granja. ..

… granja što mašu mojim očima,
dok zauvek prolaze.
I puštam zene ka bespuću neba
kao maslačkove lati, da odlaze,
bez pozdrava,
u beskraj beskraja da odlaze..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting