Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Moras izdrzati jacinu sunca da bi vidio zalazak,
to nije odlazak srece, vec novi pocetak,
vedre noci i mjeseca sto blista.
Lisce pucketa u starom sokaku,
sivilo urbanog svijeta sad seta
umjesto dusa mog cistog djetinjstva,
al’ cist ostajes gdje god padnes,
jer cisto srce svima dajes.
Imam samo to i dva, tri stiha,
nemirno more mozda postane potok tihi,
a taj otok na dusi ostace do kraja,
s njim cu gledati novog sunca budjenje,
na nasem sudbinskom mjestu,
terasi za mastu iznad zlatne rijeke.
Moj kovceg sa blagom je uspomena sto nosim zauvijek,
a neki snovi nikad java nece biti,
zivjecu ih dok budem slatko vino pio, ovaj lijek u pjesmi je moj smijeh.